Garić Grad
Garić grad ili stari grad Garić jedan je od najstarijih hrvatskih burgova, a spominje se već 1256. god. kao Garig.
Garić grad je 1256.g. dao sagraditi ban Stjepan Šubić, gradio se približno istodobno kad i Medvedgrad na Medvednici, dok 1295. godine na njega dolaze pavlini i u blizini izgrađuju samostan. 1277.g. Hrvatsko-ugarski kralj Ladislav IV poklanja zagrebačkom biskupu Timoteju utvrdu i to se uzima kao prvi zapis o vlasništvu nad samom utvrdom. Tokom povijesti izmjenjivali su se mnogi vlasnici: ugarsko-hrvatski kraljevi, zagrebački biskupi, slavonski banovi, a od 1412.-1415. pripadao je Barbari Celjskoj, supruga Žigmunda Luksemburškog, poznatija kao Crna kraljica. O njoj su ispredane mnoge legende napose dok je bila vlasnica Medvedgrada, a neke govore da je svoje ljubavnike kada bi ih se zasitila bacala sa kule dok druga priča kaže da je i samog vraga htjela preveslati ali je umrla prokleta i da je poslije smrti postala zmijska kraljica, a njene podanice zmije da čuvaju veliko blago.
Godine 1545. Osmanlije u prolazu osvajaju i pale Garić te ga prepuštaju zaboravu i propadanju.
Garić ostaje izvan novih trgovačkih putova te postaje sklonište hajducima, u 19.stoljeću najpoznatiji Moslavački hajduk Joco Udmanić krio se u utvrdi i njezinim tunelima.
Grad se sastojao od dva dijela: vanjskog i unutarnjeg, koji su bili opasani zidovima. Imao je i dvije kule za obranu od kojih je veća bila visoka 18 m, a široka 12m sa zidovima debelim 2,5 m. Ta je kula prilično uščuvana i danas. Manja branič kula je bila visoka 10 m, a široka 8 m sa zidovima debljine 2,3 m.